Rokenrol tefter: POPIK i Pasmaters na cesti, posljednji dio
Nakon odličnog koncerta u Sarajevu, POPIK i Pasmaters kreću ka posljednjoj stanici na turneji, Mostaru...
48 sati uzbuđenja ipak uzima danak i na dan našeg trećeg koncerta budim se poprilično umoran. Vraćam se do ekipe Pasmatersa; svi su budni, a najranije je ustao Maske koji se otišao naći sa još jednim rođakom. Kunem se da me ne bi začudilo da otkrijem da je i nama rod nekom granom.
Dešava se rokada u rasporedu i Sejo putuje odvojeno za Mostar, što znači da sam opet za volanom. Vozio sam do Banjaluke i nazad u nadi da ću se treći dan moći opustiti, ali rokenrol ne smije da trpi.
Pasmaters kreću nešto prije nas; plan je stati u Jablanici i posjetiti Muzej "Bitka za ranjenike na Neretvi". Ja se nalazim sa Mirsom i prvi zadatak je nakrcati se mesom u mesari. Mostar nije samo posljednji koncert na turneji, već i rođendanski dernek Mime BHHC, iznimno važne članice našeg tima, pa u skladu sa tim, moramo se “naoružati” pićem i hranom.
Sa Pasmatersima se susrećemo u Jablanici; izlaze iz muzeja, dižu ruke i pjevaju partizanske pjesme. Ja nemam nikakvu nostalgiju prema bivšoj državi, a ni ljubavi ka ovoj, ali antifašistička borba naroda i ta tekovina su nešto što grije srce. Antifašizam je humanizam, najlakše rečeno.
Pasmaters i krnji POPIK
Nakon pokušaja da se sjetim gdje sam svirao u Jablanici prije skoro 20 godina (sa bendovima Marginalac Margarin i Rapa Nui) i kafe, krećemo dalje na put. Hercegovina nas dočekuje suncem, ali ne i pretjeranom vrelinom, što je osvježavajuća promjena u odnosu na standardne hercegovačke postavke.
Vozimo se iznad Mostara, skrećemo udesno i vraćamo do Pavarottija u kojem sviramo. Mrtav umoran se podižem autom na trotoar ispred Pavarottija i ugledam Luku iz Crustalno Jasno i Balkan Ekscesa. Crustalno Jasno je bend podrške, Balkan Eksces je organizator. Drugim riječima, ništa od ovoga se ne bi moglo desiti bez Luke koji je već godinama najčvršći temelj mostarskog podzemlja, uz dužno poštovanje svim ostalim akterkama i akterima. Idol.
Naravno da odbijam ponudu da odmorim prije koncerta - tijelo bi, ali mozak ne može. Završavamo kratko tonsku i ukrcavamo se u jedan od apartmana na vrhu Pavarottija (znam da nije Južni jer sam u Južnom proveo mnogo vremena. U njemu je i Tifa pekao glavušu, što možete vidjeti u dokumentarcu).
Masketa opet nema, ali se vraća iznimno brzo, sa MNOGO boca domaćeg hercegovačkog bijelog vina, ledenog i spremnog za konzumiranje. Uspio je nekako nabaviti vino i kupiti staro ordenje pošto se bavi kolekcionarstvom. Menadžer kakvog nema. Dok nam pokazuje svoj najnoviji ulov, Luka donosi i pretis maminog graha. Odjednom, apartman je pun, jede se, pije i smije.
Silazimo u prizemlje kada se na binu penje Crustalno Jasno. Nisam siguran, ali mislim da je to prvi put da gledam bend sa novim bubnjarom Rejhanom. Dečko je mlad, gladan i jako usviran; sa takvom postavkom čini se da ni Luka nema pretjerano izbora nego da zvuči glasnije, jasnije i gladnije. Bend odrađuje jedan od najboljih koncerata na kojima sam ih slušao, a da to nije incident, potvrdit će i kasniji nastupi u preostalom dijelu 2025. godine. Iskreno se nadam da će im se pružiti prilika da zasviraju na Monteparadisu.
Da ne valja suditi ljude po izrazima lica dok pjevaju, to je Crustalno jasno svima
Nakon Crustalno Jasno, POPIK se penje na binu. Odradili smo pošteno svoj dio posla, iako me umor i uzbuđenje nisu izbacili pred ljude u optimalnom stanju. Zahvala ide i našem starom saradniku Seadu, mostarskom majstoru tona koji uvijek iz bendova izvuče najbolje i pruži im maksimum sa dostupnom opremom.
Ono što će mi ostati u sjećanju sa ovog koncerta je sviranje pjesme “Olena”. Prvi put smo pjesmu izveli u Kutini, ali izvođenje u Mostaru, u gradu u kojem je Smrt prerano došla po mladu Ukrajinku, se činilo kao pravo premijerno izvođenje. Nešto je zaista bila neobično u zraku; kombinacija naše usviranosti, ali i mog puknutog, izmučenog glasa, doveli su do toga da nastane potpuni muk po završetku pjesme. Nije bilo urlanja, ni aplauza na kraju izvedbe.
Odmah nakon koncerta sam pomislio da je možda do pjesme ili izvedbe, ali sam shvatio da je tišina rezultat dvije činjenice: publika na koncertu je u dosta slučajeva rođena nakon ili netom prije Olenine smrti, i ne sjećaju je se. Pored toga, ovo je jedna od naših najtegobnijih pjesama i sasvim je suprotna većinskom promišljenju o tome šta je POPIK i kakvu emociju treba da izaziva na bini.
Iako smo propustili priliku da objavimo ovaj EP na 20 godišnjicu Olenine smrti, ipak ćemo ga snimiti, ali da ćemo izvoditi ove pjesme uživo - sigurno neće biti standard na setlisti.
Nakon nas Pasmatersi su bili agresivni na 16-tu. Vlado skoro da nije stajao na bini, kretao se ispred, prolazio među ljude. Klasični hardkor krkljanac u njihovom stilu. Na kraju svi članovi benda odaju počast Luki i zahvaljuju mu se na gostoprimstvu, a publika Luku nagrađuje aplauzom.
Ovo je iznimno lijep običaj, usudio bih se reći, starijih bendova, i POPIK je ovo znanje preuzeo od ove generacije. Iznimno je važno identificirati ljude koji omogućavaju sceni da se održi, da raste. Ne radi se o egosturbaciji, već o tome da često, čak i nenamjerno, zaboravljamo da neko ulaže enormnu količinu vremena, živaca, znanja i novca da bi ugostio bendove. Radi to potpuno besplatno i tako ova mašina opstaje, a "dug" se vraća gošćenjem u drugim gradovima; tako Crustalno Jasno uvijek može zasvirati u Sarajevu, Novom Sadu, Zagrebu, Puli ili bilo gdje drugo. Ako već nisu, zasvirat će. Ako jesu, ponovo će.
Nezaustavljivi Vlado
Nakon završenog koncerta provodimo nešto vremena u Pavarottiju, a onda se penjemo u apartman. Gore još luđa zajebancija, svi su kao navijeni, vrište uglas, na trenutke je nepodnošljivo. Sat otkucava ponoć i nastupa rođendan Mime BHHC, a Pasmaters započinju rođendansku pjesmu koja se širi kao virus i cijeli stan urla dok se čaše pune vinom, otvaraju limenke i pale cigarete. U tom trenutku nema iscrpljenosti, stresa, ničega - svjestan si zašto je ova scena, ovaj način života, ma kako bili teški u određenim trenucima, možda i najjednostavniji način da se ostane vječno mlad.
Postoje mnoge divne zvučne čestitke, Pasmaters verzija je najglasnija
Mima BHHC je bukirala kuću nedaleko od Mostara i vraćamo se automobilom u gluho doba noći. Pošto smo prije svega legalisti, po prvi put za volan automatika sjeda Mirso koji je strejt edžer i nabija nam glave od tapacirung vožnjom preko dva ležeća policajca koja su bila stvarno nevidljiva svima. Niko mu ne zamjera, svi su presretni što je ostao sa nama do nekih doba u noći i slušao urlanje, a onda odlučio da nas vozi.
Pijemo još nešto u bašti kuće, a onda odlazimo na spavanje. Ujutro, poprilično rano buđenje. Kuća ima bazen u koji ja ne želim ući. Mamurluk me satire i pomišljam kako će biti mnogo lakše ako nešto pojedem. Međutim, nema drveta za roštilj i papira. Plus, nedjelja je, neradni dan u jednom dijelu države. Poprilično bijesan zbog takvog razvoja situacije, krećem automobilom obilaziti pumpe i na jednoj od njih nalazimo mnogo kartonskih kutija koje nam radnik dopušta da odnesemo.
Tu kupujemo nešto pića, a u obližnjoj pekari uzimamo sve svježeg peciva što je ostalo pred zatvaranje (pekara radi do 11 nedjeljom). Na povratku nazad pronalazimo pravo blago: uz cestu je neko odbacio dvije ogromne gajbe. Daske gajbi su dovoljno velike da uz karton i hepo kocke naprave dovoljno žara da pokrenu aktivnost gorenja uglja.
Naša drugarica Masha čini čuda i brzo rasplamsava roštilj, a u tom trenutku dolaze i Pasmaters. Znamo da ne mogu ostati predugo jer je put za Pulu dug više od sedam sati. Tjeramo ih da jedu, pravimo im kafe jer neće da cugaju prije puta.
Pasmaters i POPIK - uspjeli smo!
Pozdravljamo se i mene obuzima čudan osjećaj. Inače nakon ovakvih druženja uvijek (prirodno) žališ što nije trajalo duže ili više. Ali kad se saberu sve okolnosti, svaki trenutak našeg putovanja, nije ni čudo što sam osjetio isključivo zadovoljstvo.
Turneja sa Pasmatersima je potpuna pobjeda u svim oblicima: puni koncerti u sjajnim gradovima, premijerni nastup u Banjaluci, mogućnost da organizujemo sve tri dana zaredom. Dok smo mahali autu koji je naše drugove vraćao kući, nije bilo teško pomisliti: ovo je nastavak jednog divnog prijateljstva… i raduje nas sve ono što će doći!
Muzika na putu kroz BiH:
Descendents - Everything Sucks, Aesop Rock - Black Hole Superette, End It - Wrong Side of Heaven, New Model Army - Original Album Series, Bad Religion - All Ages, Disfear - Misanthropic Generation, Aesop Rock - Integrated Tech Solutions, Punter - Australienation, Slayer - Reign in Blood, Slayer - Seasons in the Abyss